srijeda, 28.11.2007.

..::PUPA ŽAO MI JE::..

Ovo je Pupa..
Vec ste ju vidili pred nekih mjesec i pol, kad smo ju spasili iz rupe i udomili...
Iako nismo obitelj koja preferira mačke, svima nam se uvukla pod kožu, svi su je strašno zavoljeli, a susjedi dolazili samo zbog nje..
moja sestrična me na telefon više pitala kako je Pupa nego kako sam ja..

Kao što znate ja studiram u Trstu.. Pupa je bila cijelo vrijeme u Rijeci jer smo
je morali čipirati da bi živila samnom..
Prošli vikend nisam išla u Ri, ostala sam u Trstu dva tjedna..
S mamom se nisam bas puno cula (nisam se previse pitala zasto)
Kad bi se cule bi ju podsjetila da odvede u petak Pupu kod veterinara!!!
isto to sam i Nenotu u mailu pisala..
nitko mi nije niš odgovorio..

Dan prije mog povratka u Ri, kaže mi mama na mob: morat cu ti reci nešto što ti
neće baš biti drago...

Znala sam da je nešto s Pupom, iako sam se nadala da je neko mamino pretjerivanje...

Iduci dan sam dosla doma. U autu sam pitala mamu šta mi to mora reći.
Mama je rekla da joj je jako teško, a ja sam ju pitala dal ima veze s PUPOM?
DA, mi je odgovorila....

Pupa je mrtva.

Nacin na koji je umrla najradije nebi ni prepricavala jer ce se dosta vas
poparat od smijeha što mi nije cilj, al ajde, prenenormalno je da bi to izostavila..
:
U ponedjeljak prije, kad sam ja bila u Trstu, mama je bila sama doma, jer je i Neno bio u Amsterdamu..
Predvecer je, prije spavanja, stavila prat veš.. (vam se već kristalizira u glavi šta tada bi?)
Ujutro, traži moja mama Pupu, a Pupe nema, u vrtu ju je tražila, po kući, itd..
Nigdje je nije bilo, pa je odustala..
Prije posla je išla stavit veš sušit, i kad je otvorila veš mašinu je vidjela unutra moju Pupu.. mrtvu..

Znaci Pupa je, po nekom svom cudnom macjem obicaju, voljela takva mjesta, pa
je te veceri zaspala u mašini s robom.
Mama nije skužila i upalila ju..
Pupa se utopila..

Po mom nekakvom običaju ja želim znati sve detalje pa sam tlacila mamu oko svega:
ubiti nije bilo krvi, bacila mi je Pupu nakon toga u smece, bila je u šoku
i dva dana je na poslu plakala, i bojala se reci mi išta..
Krivila je sebe..

Ja ju nemogu krivit, jer znam da se to bilo kome moglo desit, desilo se njoj jer ona jedina pere robu u kuci..
Al mi se uvijek po glavi vrti to kako je glupa, kako je mogla pazit i kako mi
Pupa umire unutra..
Neznam..
Sve je to u kurcu..

Dan poslije smo isli u Zg a izlozbu pasa, a ja sam bila u totalnoj komi..
plakala sam tolika da mi je bilo slabo i rigalo mi se..
Bila sam skroz blijeda..

Mama mi je rekla da će mi sad, baš za mene mene nabavit psa..
Ja znam da ce to nabavljanje trajat pun kurac, to mi je jasno..
a i kolko god ja bila sretna zbog psića stalno mi se Pupa po glavi mota...
Moja maca luda..
a jebiga valjda je trebala umrijet, mozda ju nismo trebali ni spasavat...
uf...

petak, 23.11.2007.

Tek toliko..

Novi zivot, novo sve

Tolko imam za radit da stvarno ne stignem niš pisat..
danas se vracam u Ri za vikend, al necu ni bit u Ri nego idem u Zg na izlozbu pasa subotu i nedelju.. u shopping s mamom.. hehe..
da, nemojte mislit da sam luda bit dva dana u trstu gledat pse, nego je Neno kinološki sudac pa idemo s njim..
i tako..
danas mi je mama na mob rekla da mi mora rec nešto što mi se neće baš svidjet, al da će mi reći tek kad dođem doma.. MRZIM TO!!! sad mi je sjebala dan u startu..
možda se nešto Pupi desilo.. jer je danas trebala kod veterinara, a kad sam ju pitala dal ju je odvela kod veterinara je samo rekla boook..
hm...
a valjda nije ništa strašno..
izludit ću!!!!!!!!!!!!!
ovaj život tu u trstu me polako uči da moram štedit jer sad kad sam tu vež dva tjedna za redom sam totalno bankroltirala, i štedim svaki cent.. strašno..

buni mi se društvo da nesmijem pisat o njima na hrvatski jer da onda mogu srat po njima.. a na talijanski mi je malo glupo pisat..

pokušavam držat malo liniju, tako da sam jučer jela fonzies, sladoled i brdo pašte.. hehe..
ma zaboli me.. kome smeta nek ne gleda..

imam mac slika za pokazat vam.. mislim da cu u iducem blogu..
zasad nešto što mi je označilo jučerašnji dan..

četvrtak, 25.10.2007.

Univerzi(tette)

Koji jeeebeni naslov ..
Eto mi studiramo....
Ja studiram brodogradnju a Sancy ko sto vec znate pravo.
Jos nemam stan pa gnjavim stalno Sandru al u ponedjeljak finalmente idem potpisati ugovor za svoj novi stancek..
aaaaaa---
Nasla sam si drustvance dosta siroko vec, snasla se, i ok su.. nisam to ocekivala, stvarno..
Najveci je problem to sto sam kasnije krenula, al ajde valjda cu ih uspjet sustic..
Predavanja su teskai vrlo neshvatljiva al to vljda tako mora bit... uffa,,,
Talijanski pricam po prvi put u zivotu dan i noc, i plasi me cinjenica sto svako tolko izvalim nesto na talijanski bez razmisljanja.. straaasno.. nisam to nikad ocekivala od sebe..
E da, po ocekivanjima sam se ovdje ukrmila, ne puno al ono, smeta..
Mora cu si odojit vrijeme da si sama nesto skuham pa da ne grickam gluposti dan i noc..
Doma u Rijeci sam navikla na kucu u kojoj sto god gricnes ne deblja, moja mama uvijek pazi na to, na radost, pa mislim da ce to biti jedini nacin da smrsavim, necu unjet u svoj stan nista cipsa, cokolade i tih sranja jer to je ono, samoubojstvo..
Bookte u Rijeci pojedem dve kockice male cokolade u mjesec dana, i jedan cisp na dva mjeseca, a ovdje sam se u tjedan dana najela tog za nekih lijepih desetak godina.. hmda..
a da, jebiga, kad Sancy, prase, ima doma slasticarnu...
Al ajde coinquilina joj je Svicarka pa imaju cokolada i toga kao Johnny Depp u svojoj tvornici..
Ma dobro tek se ufuravamo pa moramo stres nekako lijeciti.. e da...
Rijeko jer moj si dom... bas tako, svaki vikend jurim doma... al toga ce isto bit sve manje jer nema smisla, nosit torbe vamo tamo i to..Nikako da si utuvim u glavu da ja sad u Trstu zivim...
da mi je tu moj stn i tako.. nesto stalno cekam da zavrsi pa da odem napokon doma, al cazzo, nema sta zavrit...
Ma ajde brzo cu se ja presaltat na ovaj dir, nisam neka depresivka i to.. Iskoristim sto bolje mogu to sto mi je pri ruci.. haha ovo se moze svakako shvatit..
E ovdje sad nemogu nikakve slikice stavit i to pa nije bas zabavan blog al morat cete se zadovoljit..
Ipak nisam doma.. (ili mozda jesam???)
Porka putana...
odoh ja, pozdravljaju vas dve fakul(tette) novopecene.... peci cemo se mi pec--- izgorit do kraja..
puse i pozdravi svima u Rijeci.. jedva vas cekam vidit..

nedjelja, 07.10.2007.

tako mi mlijeka u prahu..

neznam cemu ovaj naslov.. cini mi se da sam to neki dan rekla pred nekim..
hm.. nemogu se sjetit.. puno se toga ja ovih dana nemogu sjetit...
ma ne ne šalim se..
a eto.. bila sam početkom ovog tjedna u trstu jer mi ona tipica nije slala password predugo..
dosla ja tamo na licu mjesta, čučala za pultom (htjela sam reći šankom)
od osam ujutro pa do jedan.. od muke sam prolupala, al stvarno, toliko je problema u sekundi nastalo da ja to nemogu ni opisat..
suze su mi krenule na oči, ne od tuge ni neznam čega takvog, nego od overloada.. skoro sam počela vrištat bookte.. jedna srpkinja mi posudila maramicu.. zlatna cura majkemi..
čak su i žene za pultom postale očajne..
svaki put kad bi se ja pokušala upisat, zablokiro bi im se komp i sve živo..
mogla sam radije bit haker a
dobro, nego negdje oko četiri popodne sam to napokon sve sredila, i takav mi se smile odjednom pojavio na licu da ja to neznam opusat.. ko da mi neko skinuo gooooolemi teret sa leđa...
al neće moj smile dugo, od sutra idem na predavanja koja već traju uh uh uh a ja u totalnom zaostatku... sranje..
ajde valjda će mi koji talijancin pomoći.. e kako bi me sad neko onako lagano po nozi mlatnuo...
tako sam u banani zbog milijun stvari sjebanih..
al znaš u čemu je stvar, uopće nije teško naći razlog opravdani za bit u kurcu..
al je puuno teže naći razlog za sreću..
hm.. koji je moj razlog za sreću?
1. upisala sam finally ksfa
2. osamostalit ću se pomalo (osim financijski, hehe)
3. imam dve cure kojima je stalo do mene, a jedna je to jučer dokazala i stoga joj puuno hvala
4. imam susjede koji su tootalna zakoniška, iako ih curice vrte oko malog prsta, al ajde shvatit će i oni pomalo, kao šta ću valjda i ja
5. imam najslađu, iako i najdivljiju mačkicu na svijetu (molim bez metafora )
6. imam 19 godina i puuno vremena za učit na greškama
7. imam vozačku te puuno novih doobrih pjesama skinutih
8. dobro ajde imam mamu kojoj sam sve, al to se već podrazumijeva
9. a valjda imaš koš svačeg al sad mi se čini sve prebedasto i not worth mentioning..

vidiš kolko sam jadna kad jedva čekam preći na ono negativno..
mislim da nas je previše takvih..
kad ti napokon nešto krene postaneš razmažen i tražiš nesreću u sreći..
priznajem, ta sam

razlozi za tugu:
1. nekako sam otupila na neke stvari, manje se brinem oko toga sta ljudi rade sebi, i kako utječu na mene, npr. to šta je bilo s Denijem i to, uopće me to ništa ne dira a to mi je nekako zastrašujuće. Rekla mi je i stara par puta u zadnje vrijeme da kako mogu biti tako hladna,... neznam.. ovo drugo ne pali pa.. nema smisla stalno po istom lupat a..
2. sad kad sam napokon stvorila nekakav krug dragih mi ljudi, idem u trst, i kolko god se uvjeravala da ću se vikendima vračati, nije to to
3. o čemu razmišljaš? zašto si u komi? hm, pitam se pitam... jebote ko u crtiću sam se osječala : where is waldo? iliti gdje je jura? (hvala Iva)
4. nemam još stan u trstu i kasnim jako na predavanja, te neznam kako ću se snaći
5. izgubila sam dve naušnice i lančić...
6. po drugi put zbog drukčijih razloga me ista muzika ubija.. (prvi put je bilo : ugrina,, al sam se, fala kurcu, od toga uspjela oladit)
7. neda mi se od sad pa na dalje pet godina svaki il svaki drugi vikend pakirat torbe i putovat lijevo desno, nekako mi to nije špica (kako bi neki rekli)
8. boli me trbuh i nisam normalno jela već tri il četiri dana: a pod tim podrazumijevam da dva dana nisam ništa u usta stavila, a nakon toga jedan dan nešto malo neke pašte te danas kruha i putra... jupi..
9. kad bi bar neko uspio shvatit na koji način ja razmišljam i šta se meni po glavi mota.. kad bi me bar neko kužio pa da možemo lijepo počakulat o svemu.. al takvog nema..
10. glupa sam i svi me vrte oko malih prstića.. ma gotovo svi ajde..
11. nisam išla u gardaland ovog ljeta
12. nemam dečka koji bi slušao sva ova moja sranja i reko mi da nisam normalna, da gluposti pričam i da me ljubi i pazi čuva mazi grli voli i tako dalje te bliže
13. iritiraju me izjave kao: jebote tako si lijepa i strava i sve, tebe treba ženit, zašto si bila s tim djetetom, ti možes naći puno boljeg bla bla bla..
ajde mi ga vi nađite (nije da tražim) : da je zgodan, stariji (ko ja, ), SLOBODAN, VJERAN, pažljiv i strpljiv, i da nije samnom zbog krivih razloga..
ma nema takvih garantujem ti...
14. nemam nikog svog koji bi mi ljubio rane i zaspao na meni......... do daljnjega...

al mislim da mi je sad pametnije se na faks skoncentrirat, ovo drugo je sve li la, i to ću već nekako jednom riješit.. valjda..


nego da nije mi bilo mame doma od srijede pa do danas navečer..
ne da sam parijala i uživala nego ... boogami..
bili su svi susjedi kod mene, uzeli si pivice, igrali play station i sprdali se, slušali muziku, izlazili, ma ono.. bajka..

al eto, to je samo označilo kraj jednog a početak drugog perioda u mom životu..
jebote previše filozofiram...
prestrašit ću ljude..
i tako mi je slabo od ćera.. a nisam stvarno puno pila..

idem ja radit nešto pametnije...

hmda...
pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz





my dream is to fly.. baš.. hvala društvo.. i da, strava je spot.. pussse

utorak, 02.10.2007.

Rasplet zapleta

Nakon milijun pokušaja i milijun mailova za moj upis na
šugavi faks u veneciji, počela se ja raspitivati o trstu..
prvo što sam mislila upisati je bila politica del territorio, al
pobogu šta je to?? a i nije u Trstu nego u Gorizii.. wtf???
i tako..
onda je jučer moja mama, ujutro, gledala malo knjigicu od faksa
i vidila da imaju oni i ingegneria navale: u prijevodu brodogradnju..
i palo nama pol ideje na pamet da ja to upišem..
otišla ja na stranicu, kad ono jučer bio rok za nekakav test da bi se moglo
upisati taj faks..
zovem ja njih da dal je moguće da me oni zapišu da ću ja doći na taj test,
(jer sam još mogla stići : test je bio u dva)
a oni da nije moguće, da sam ja trebala papire napravit za trst a ne veneziu, bla bla bla..
za svaki slucaj, krenule mama i ja putem trsta nekih pol sata kasnije..
dosla na faks i pitala ženu na segreteria studenti stranieri da dal mogu nekako pristupit tom testu, koji je trebao pocet za pol sata..
ona je rekla da nezna, da odem na test pa da pitam profesore..
i trcim ja po faksu, zgrada kolko oćeš, nema šanse da nađeš..
al naišli mi na Domagoja Starčevića koji nas je odveo na pravo mjesto:
zgrada C11..
taman na vrijeme..
uđem ja među prvima u prostoriju i stanem sa strane da pričekam te profesore..
u međuvremenu se oko mene počela skupljat nekoličina turčina i crnaca..
i pitat mene da dal su na pravom mjestu, kako će izgledat test i tako..
a ja došla tamo na blef pitat samo dal je ikako moguće..
baš su pravu našli pitat..
dobro ajde, jedan od turčina mi je posudio kemijsku.. hehe
nego eto došli naposlijetku ti profesori i uputih se ja do jednog, najstarijeg..
pitam da dal mogu a on: pa naaaravno!!! kako ne.. sjedni, daj mi osobnu da te upišem, sutra uplati na banku 40 eura i stvar riješena..
ja nisam mogla vjerovat al ajde..
sjela ja i pisala test, 30 pitanja iz matematike a ja matematiku kao ni išta drugo, barem mjesec dana nisam ni posmrdila...
al ajde čini mi se da sam ok to riješila..
nakon testa sam trčala natrag u segreteriu da me zena upiše kad ono sranje,
ja sam se par dana prije predbilježila za politica del territorio, i sad se nemogu direktno upisat nego moram tu doma bespomoćna čekat da me ta nazove i da mi da novi password za moj upis..
a rok mi je do petka..
a da nisam na iglama..
al nekako ona to pre laganini radi pa sam ja odlučila u četvrtak ranom zorom krenut u trst i riješit to kako sam riješila i taj test...
nakon toga nam ostaje još jedino problem stana, te problem prebacivanja svih mojih podataka iz venecije u trst.. al ajde jedno po jedno..
a ono, mukama nikad kraja, al ajde napokon faks imam......... (nadam se- ako me zena nazove- jooooooooooooooooooooooooooooooooooj)

držite mi fige.. možda vam jednog dana bude brodić ili jahtica trebala..

nedjelja, 30.09.2007.

Rijeka Dinamo

I tako, subota ko subota..
Spremam se ja za van, zivkam pol Rijeke i tako.. dobar je to dan bio..
Kad ono, nakon sto se dan i pol nismo culi, odlucih ja nazvat Denija.
I to učinih te pogriješih.... h
Pitam ja da dal cemo se slucajno mi vidit i to..
Kad iz vedra neba, ne, ja idem upravo u Zg na tekmu.
koju tekmu pobogu.. nije da baš pratim.. uzorna Riječanka..
Rijeka Dinamo, subota u 8 i 15 minuta..
i on se u tijeku napetog razgovora lahko dosjeti doviknuti:
e da! ako te moja mama zove, reci joj da sam kod tebe!
nakon tih frekvencija kroz moju slusalicu, ja poklopih te otiđoh van..
Slušat sranja više ne htjedoh....
ali...
kud će grom nego meni ravno nasred čela..
zove mene mama od Denija..
Mia di je Deni ne javlja mi se na mobitel.. a ja: nema ga trenutno, reci cu mu da vas nazove..
ok..
nakon 20 min poruka: Mia molim te ako znas mi reci di je Deni..
meni vec oko titra od muke..
a ja: trebali smo se nac al nismo, mislim da je sa zekijem, ni meni se ne javlja..
al onda sam joj se smilila te ju nazvala:
Dobra vecer, htjela sam vam reci da sam ga zvala i da se ne javlja, al znam da je govorio da ce tekmu gledat sa Zekijem pa su vjerojatno u nekom kaficu gledaju utakmicu, a znate decke, to je njima najbitnije....
a mama: hvala, ajde bar si me malo umirila...
i danas on mene zove da joj je reko da je bio u Zg jer je kasno doso doma te da je u kazni.. i sad ja ispala jebote totalni idiot dok cuvam kretenova leđa..
Eto, da nije bilo tih zgoda zgodica mozda nebi ni znala da je Rijeka popušila..
veliki propust bi to bio..
al ajde nije baš da sam se cijelu noć brinula oko toga, jaaaaako sam se dobro zabavila..
vidila mac dragih a skoro, i malo manje skoro, zaboravljenih ljudi..
društvo s Turnića, društvo Bivio povlaka Kantrida, društvo stadion and co., tehno vjeverice svoje najdraze, kompa konobare (buda i capitano), dani dodota: rodic imali, izbili se iz cipelica, ove iz ''bivše'' srednje- maturante (fuck kako sam stara), i tako.. jebote a bilo je ludo... stvarno.. i jako mi je dignula moral ta predivna subota.. jer sam bila u komi, ali ono, totalnoj.. (faks etc)
mislim da je vise suvisno u ovom blogu spominjat Denija iako je on neiscrpna tema.. bolje ne više tlacit ljude jelda? a i sebe bogami.. nije zasluzio..
nit svoju mamu koja se brine a on s njom tako, ni mene koja toj predobroj i jaaako tolerantnoj mami laže zbog nekog ko se tako igra samnom i blati sve sto je išta ikad nesto znacilo.. ma ubiti ono, bisere pred svinje se kaže zar ne?
i eto.. kad nekog voliš, lako te vrtit oko malog prsta... pa ljudi to najcesce i rade... kao i svi mi sa nasim mamama a da to ni ne primjetimo..
i Alessia nemoj se plz izvinjavat sto zboris istinu...

nego eto meni tu svakojake stvari dižu tlak, a stvar koja me opsjeda vać duže vremena je moj prokleti upis na neki prokleti faks..
ovog tjedna cu se napokon upisat na nesto, bilo sta, ista, u trstu da krenem više... dobro ajde nije bas ista, al nije da imam izbora, a uskoro necu vise nikakvog imat pa.. nemogu baš bit izbirljiva..
dosta mi je više tlake oko svega toga, jebote agonija nema kraja..
sranje...
nema mi smisla čekat prijemni iduće godine kad ja nisam dovoljno sigurna u sebe da bi tako riskirala.. jer bi mogla, jako lako ne proći..

hm..

ljudi moji tješite me nekako molim vas..
kao šta me subota utješila.. i puno više nego utješila.. uf..
takvo što je teško ponovit..

ma znaš ti šta?
RELAX, TAKE IT EASY!!!!!

subota, 15.09.2007.

Mame... ne mozemo s njima, a bome ni bez njih

Palo mi je na pamet napisati neke bisere koje mame znaju izreci... Mislim da niti jedna moja frendica ili frend se nije bar jednom pozalio na svoju mamu, ali ipak one su nas naucile vecinu stvari...Pa evo par primjera...

Mama moze nauciti tebe i brata/sestru cijeniti dobro obavljen posao:
"Ako se namjeravate potuci, tucite se vani... upravo sam pocistila!"

Mama te moze nauciti o religiji:
"Bolje se pomoli da se taj tepih moze ocistiti ili ces vidjeti svoga boga..."

Mama te moze nauciti o prolaznosti vremena:
"Dok to ne ispravis, zabranjeni su ti izlasci!"

Mama te moze nauciti logici:
"Sta - zasto? Zato jer sam ja tako rekla!"

Mama te moze nauciti dalekovidnosti:
"Uvijek nosi cisto donje rublje. U slucaju da dozivis nesrecu... da me ne osramotis!"

Mama te moze nauciti nesto o slobodi govora:
"Zacepi i pojedi ono sto je na tanjuru!"

Mama te moze nauciti skromnosti:
"Postoje milijuni djece na svijetu koji nemaju tako dobre roditelje kao sto ih imas ti!"

Mama te moze nauciti o krugu zivota:
"Ja sam ti dala zivot, ja ti ga mogu i oduzeti!"

Mama te moze nauciti izdrzljivosti:
"Sjedit ces za stolom dok ne rijesimo taj problem!"

Mama te moze nauciti o modifikaciji ponasanja:
Prestani se ponasati kao tvoj otac!"

Mama te moze nauciti licemjerstvu:
Rekla sam ti jednom, rekla sam ti milijun puta: Ne preuvelicavaj!"

Mama te moze nauciti ironiji:
"Nastavi se smijati i dat cu ti nesto od cega ces plakati!"


Sta bi mi da nema tih malih svadica s mamama? Pa bilo bi nam dosadno! :D

srijeda, 12.09.2007.

Šta čini jednog čovjeka?

Dečku sam pročitala onaj post na kojem sam pisala o njemu i ljetu i tome..
i sad je on zbog toga prekinuo samnom!
preko telefona!
tolko o zrelosti, tolko o nekakvom poštovanju osobe koja te već godinu i pol trpi
i nastoji svoja nekakva načela jebavat zbog njegovih nekih nerazvijenih i nezrelih načela..
tolko o tome kolko je on zreliji od.. svojih vršnjaka.. ma jebote pa ja sama sebe
zavaravam.. i kužiš sad ja opet po neznam koji put ću vjerojatno, ko neka glupa kretenoidna curica trčat za njim i pitat zašto?
zašto?
zato, jer je isti ko i većina muškog roda..
neda mu se trpit neku curu koja ima imalo mozga, nego će prekinut s njom i naći neku koja se jebe i ne buni se.. jeli??
naravno, jer neko s imalo mozga shvati u nekom trenutku da ga neko zajebava i vuče za nos..
shvati da ne mora glumit neku poniznu i jadnu i uvlačit mu se u dupe ko da je predsjednik, jer i onako ne sluša, dok ja pokušavam neki kurac riješit, on radije gleda crtiće i neznam ti ja šta..
toliko me strasno voli da ga potpuno boli kurac dal ja upadam na faks ili ne, kako sam i dali sam u totalnom kurcu oko svega toga..
toliko me strasno voli da radije ide s Ersanom na Rujevicu nego se nac samnom..
jebote ma ne tražim ja da mi se on sad vrati nazad, jer nekako bi htjela da mi neko s guštom kaže da me voli, a da ako me ne voli da je jednostavno iskren..
nego želim da mi napokon objasni koji mu je kurac, i zašto me muči toliko?
i želim da mi kaže zašto je on to sad samnom prekinuo, pa nek ga voda nosi..
imam ja trenutno puuuno većih problema, egzistencijalnih, a ne ovih primitivnih.. al naravno to njega nije briga..



pa nisu valjda svi takvi???? nek mi neko to objasni?
jel to tako neki biološki lanac da ako si ti prema nekome dobar i umiljat da te on sve vise i vise i vise gazi??
jebote recite mi??????

TKO SAM JA?

Ja sam jedna od mnogih... ista kao ostali, a opet toliko drukcija od svih ostalih... Ja...
Netko tko obozava miris vanilije, njeznu plavu boju neba, morske čari... tiramisu... plave i crne kemijske... brzu voznju... svoje prijatelje... pjesme... dugu... jagode sa slagom... zvjezdano nebo... sladoled... putovanja... sport... daleke gradove i mastanje o tome kako cu ih jednog dana sve obici s nekim posebnim... ljeto... tenis... čitanje uz čaj i kapljice kiše koje mi udaraju po prozoru... osjećati se voljeno... pisati i prenositi misli na papir... pjevati pod tusem... gledati film u dobrom drustvu... trcati i razmisljati... smijati se i plesati, zivjeti punim plucima...
Jedna ambiciozna mala, koja vise i nije toliko mala, nego sad vec brucosica, koju brine buducnost, faks, iskrenost odredenih ljudi, ljubav... i... naravno cinjenica da faks nije ovdje...cinjenica da ostavljam za sobom sve sto sam godinama gradila... sliku o sebi, status u društvu... odlazak u nepoznato i novo dokazivanje... toliko toga ce mi faliti... od svada s bratom do onih malih razgovora s ekipom s treninga... ali jednom se mora i odrasti... hocu li se uspijeti uklopiti? Hocu li upoznati nekog novog? Kakvi me profesori ocekuju? Hocu li naci vremena za trening? Toliko pitanja koja traze odgovore...
Jedino u sto sam potpuno sigurna jest cinjenica da sam izasla iz gimnazije kao bogatija osoba, ne samo intelektualno, vec i bogatija za jednu pravu i iskrenu prijateljicu, jednu od onih koje se ne srecu cesto u zivotu, osobu koja je bila tu kad sam grcala u suzama i tjesila me, bila mi prava podrska i rame za plakanje. I mislim da ona zna na koga mislim... Hvala ti na tome, necu ti to nikada zaboraviti! :D
Ja sam jedna Rijecanka...koja se uvijek trudi biti sto bolja... dati najbolje od same sebe... cura koja voli setati uz more... smijati se s prijateljima... zavaliti se u topli krevet nakon napornog dana, voditi polemike, traziti pravdu... uvijek...
Sportasica...vec 12 godina ako ne i vise... Sancy...pa Ks... Tvrdoglava, uporna, ponekad nespretna, stalno u potrazi za necim novim... Pustolovni duh... Prepuna ideja i planova za buducnost... buduca pravnica, ali i diplomirana trenerica, nepokolebljiva optimistica koja ne odustaje... voljela bih nauciti svirati klavir jer budimo iskreni, vi koji me poznajete, prirodni sam antitalent za pjevanje... :D
Jedan teniski sudac, medunarodni glavni i linijski, koji uziva u svakom odsudenom turniru... Cura koja voli jezike, cura koja bi htjela nauciti ruski i biti u mogucnosti odgovoriti malim drskim tenisacima i tenisacicama koji ne znaju niti jedan jezik osim njihovog.
Jedna cura koja nikako da izade na kraj s vozackim ispitom... cura kojoj je vlastiti krevet najljepše mjesto na svijetu... i koju ne valja ljutiti jer onad postane opasna, jako opasna :P
Jedna starija sestra, kojoj se ponekada cini da njen braco u neku ruku ovisi o njoj, da mu moja podrska znaci vise od bilo cega na svijetu... Braco,˝svi u zivotu prolaze, ali sestre ostaju˝... zapamti to - zauvijek!! Svadamo se mi i prepiremo, ali se isto tako volimo najvise na svijetu...
Jedna prijateljica, iako vise i ne znam cija... toliko puta prevarena od strane prijatelja... izigrana, povrijedjena... sasvim neocekivano...
Netko tko malo teze uci na svojim greskama u zadnje vrijeme... netko tko je ovo posljednje ljeto prozivio na vrlo ne - nalik - meni nacinu... ali tko je konacno shvatio... i odlučio se na drasticnu promjenu...
Jedna topla osoba sa puno oziljaka, sa bezbroj nevidljivih oziljaka... a opet, toliko sretna jer postoji...
Borac koji se ne predaje, koji ne posustaje pred zaprekama vec nalazi nacina ih prevladati... netko tko se oslanja sam na sebe, ali je uvijek spreman pruziti ruku ako je nekome potrebna pomoc... Ponekad lakovjerna ... Ali uvijek spremna za izazove...
Netko tko zna cijeniti male znakove paznje, male rijeci koje puno znace, svaku rijec utjehe i svaku minutu u tisini punoj rijeci... netko tko je svacije rame za plakanje...
Prokleti pjesnik koji stoji na kisi, koji zeli i voli... rijeci su cesto moje igracke... moja utjeha.. moje suze i radost, moja tuga i moja zalost... sunce sto nebo obasijava, oblaci sto ga ponekad tako odlucno sputavaju...
Ja sam osoba koja voli muziku... svakakvu... i slusam sta mi tog trena dode...kako se osjecam...i ne volim kad mi netko dobacuje komentare na taj racun... Netko tko voli eksperimentirati u kuhinji, raditi kolace, i jos vise ih jesti...
Moja velika strast je tenis... pogotovu moj tenis... volim igrati... uzivam u napetosti...obozavam zvuk stapanja loptice i reketa... Iako znam da nikada necu zaigrati na Grand Slamu, i dalje se trudim biti sto bolja, jer to je osjecaj koji me jednostavno ispunjava, cini sretnom... Kad sam na terenu, zaboravim na sve ostalo, sve sto postoji jest mreza, protivnik i loptica... neopisiva senzacija... tenis se danas pretvorio u brutalni profesionalizam, gledajuci mlade generacije pitam se gdje je nestala ona ljubav prema tom sportu... sve se svodi na pobjedu pod svaku cijenu, igrajuci, ako treba, i prljavo... Ni ja ne volim gubiti, ali sam naucila se nositi s porazom.
Ja sam netko tko ne zna lagati... jer ne mogu pogledati osobu u oči, pogotovu nekoga do koga mi je stalo a da se ne izdam... Jednom sam to učinila i debelo zazalila... Mislim da je mene boljelo puuno vise nego tu osobu... Zapravo, znam da je...
Jako sam znatizeljna, jako brbljava...ali samo u smislu da jako volim puno pricati,ali tajne su tajne... i data rijec je tu da bi se ispostivala.
Negdje duboko, u biti, sam jos uvijek mala djevojcica....koja ceka svoga princa na bijelom konju, koja negdje duboko vjeruje u bajke i da ce netko i ovu Trnoruzicu probuditi iz sna... mala djevojcica koja koliko god bila vec odrasla i trudila se biti ozbiljna, spava s plisanim lavicem... i obozava plisane igracke... pufaste medvjedice, tigrice, psice... sve plisane igracke... curica koja voli njezan mamin poljubac i siguran tatin zagrljaj... bakine kolace i dedine sale... tetkine mudre rijeci...
A opet, dovoljno sam velika da znam sta je ljubav... sta je patnja... sta su suze i kako su rijetki pravi prijatelji... dovoljno velika da znam kako je to kad ti se srce slama...kakav je osjecaj kad se sve u tebi rusi a nema nikoga da sprijeci to urusavanje... kad ti se cini da upadas iz greske u gresku i toga si svjestan, ali iz nekog razloga ne prekidas zacarani krug... sta znaci osjecati se usamljeno... tuzno i utuceno... dovoljno stara da znam koliko sam osjecajna...koliko me mogu povrijediti sitnice... pogotovu rijeci nekih osoba...
Ja sam osoba sa milijun savjeta... koliko puta su mi ljudi rekli da samo ja uvijek znam sta reci, da uvijek imam neku mudru rijec spremnu... ali nikad niti jednu sama ne poslusam...
Ja sam mala maza...
Netko tko bi sve dao za iskreni osmijeh u tmurnom danu... tolpi zagljaj kad mi je najpotrebniji... čaj u hladnoj noći...
Ja sam cura, koja se nada da ce jednog dana naci svoju drugu polovicu...nekoga tko ce me znati cijeniti... voljeti... i postivati... gledati sa mnom zvijezde na nebu i saputati mi njezne stvari na uho... Znati kako da ucini da se osjetim posebnom... koji ce znati koliko cijenim male sitnice...
Jer ja sam ja... zivim svoj zivot po svom izboru... trazim se u potpunosti...a na svom putu kroz tu potragu ne zelim neiskrene ljude...
...nepopravljiva romanticarka koja voli sanjariti... iluzionistica... tolerantna i ponekad naivna ks... nikad zlonamjerna, uvijek iskrena... jednostavno... ja sam ja...

Toliko o meni...pa moglo bi se reci i da sam jedan mali filozof... :D

Ks

utorak, 11.09.2007.

Grop u želucu

Ja sam ''stvorila'' ovaj blog zbog sebe, a ne zbog nekih idiota koji nemaju sta radit pa tu dodu srat po ljudima..
Takvih mi je dosta i bez interneta..
Kad kazem zbog sebe, odnosim se na svoje misli, interese, probleme, frustracije..
Otkad sam bila mala pišem dnevnike, skupljam sve i svasta i tako..
ko prava maja cujica.. al nekako mi je to postalo monotono..
I to je bio razlog da se prebacim tu na ovaj blog.hr, da bi se u svojim kriznim trenucima imala gdje ispucat..
I tu je i ta prednost da me neko cak ima volje i utjesit ponekim komentarom i tako..
to mi je uvijek drago..
Oduvijek svima govorim da bi ja htjela biti muško, te da sam trebala bit muško..
ne samo da me ljudi nebi kritizirali kad bi slucajno malo cesce mijenjala decka.. sto cak i nije slucaj u mene.. iako bi sad neke moroncine rekle: olfa nije..
nego me oduvijek iritirao zenski nacin razmisljanja, te zenski razgovori..
mozda zato svi oduvijek misle da ja kao mijenjam decke, jer mi je s njima draze pricat i druzit se..
al u mom slucaju to najcesce i ostane na tome, ne druzim se s nekim zbog nekog viseg, iliti nizeg cilja, nego bas zbog toga, zbog kvalitetnog drustva..
ne kazem ja da ne postoji normalna cura, ili debilni decko jer ih ima napretek,
ali ipak je razlika.. se slazete?


dobro.. dosta o tome..

sad bi htjela nesto razjasnit za one koje je za to briga, i kojima je do toga stalo, ako takvih ima..
ubiti za mog decka, ili ne decka ili za mog nikoga, neznam, to cemo morat razjasnit..
cijelo jebeno ljeto smo se culi par puta.. cijelo ljeto ja nisam znala dal smo mi skupa il nismo i tako.. kad bi me neko pitao nebi znala sta da kazem samo sam svima govorila, nemojte me pitat, neznam ni sama, i bila u kurcu,... totalnom kurcu, kolko god sancy rekla u postu prije da smo izlazile i tako to, ja sam se osjecala isprazno i jadno.. i cijelo sam ljeto govorila:
ma briga me za njega, sto se mene tice moze tamo di je radit sta god hoce s kim god hoce.. i ne samo to, prvi put u zivotu mu nisam spomenula sta sam vidila cula i shvatila da mi je lagao..
sve sam presutila i pravila se da je sve u redu..
i tako je proslo ljeto..
i on se vratio.. i ono, kao sad ja njemu kazem na telefon volim te a on meni niš i tako te igirce.. i sad on misli da sam ja njegova vrsnjakinja i da ce me tako zapalit il neznam koji kurac..
a meni to samo smijesno, nakon godinu i pol, to mi je stvarno smijesno..
i onda eto ovu subotu Mia se napila i tako.. on bio s drustvom u gradu, al ga naravno nisu pustili u buda bar, pa ipak je mali još..
jucer on mene zove i pocne: i kako je bilo u subotu? si se zabavila? i te sprehe..
u smislu da sam ja njega prevarila.. i kao ajde mia reci mi i bla bla bla..
a ja njemu: cekaj, otkad je tebi stalo do toga?
on meni ma nije, pitam samo..
cijelo ljeto pet devet me nije jebao, cijelo ljeto je uzivao, pustila sam ga da mi se ne javlja, nisam ga ni pitala sta je radio, htjela sam pustit da to ostane presuceno,, ali ne, on, jebeni andeo krene mene sad napadat zbog ove jebene subote..
e, da je nešto bilo, pa ne da bi mu s guštom rekla, nego bi mu i u detalje išla,
al pta je najgore stvarno ništa nije bilo..
kolko god taj neki šiško glupe komentare imao..
jebote i onda pokušavaš sve nekako dovest u red, i bit dobar, i praštat.. l neki ljudi ne vide dalje od svog nosa, neki ljudi ne shvacaju da i ostatak svijeta postoji i ima osjecaje..
al ajde, mislila sam da ce me to sve skupa više pogodit, al nakon tolko vremena svadanja i svega, si nekako sit, i nekako otupiš..
iako osjecam nekakav grop u želucu.. koji mi neda da dišem..




Ljudi moji, nitko nije sam, dok nije sam sebi najbitniji...

ponedjeljak, 10.09.2007.

Proslo je jos jedno ljeto...

I da... tako je proslo nase zadnje ljeto prije faksa...ipak smo od sljedece godine brucosice...wow kako to zvuci...
Smijale smo se, zabavljale, ludovale, plakale, veselile, trenirale, slikale ne pothranivsi gotovu niti jednu sliku, jele tartar u konobi, upoznale Mrkija, ma bilo je svega... od svada i nesporazuma s prijateljima, do ludih pomirdbi i ludorija na raznim destinacijama...( mislim da rijec Umag nam govori sve... ). Da sam radila gluposti ovog ljeta, jesam, od prevelikih kolicina cuge do groznih glavobolja i mucnina sljedeceg jutra... ne uvijek, ali zalomilo se par puta... ali opet..moras probati neke stvari jer one su ipak dio odrastanja i sazrijevanja. Ne mozes se praviti pametan i govoriti kako je alkohol potpuno nepotreban i mozes se zabaviti jako dobro i bez njegove konzumacije ako nisi nikada probao. Ja mogu samo biti zahvalna sto sam imala prijatelje pored sebe kad sam pretjerala ovaj vikend... Neki su bili zlocesti i bacali otrovne provokacije, ali dajte ljudi molim vas! Malo razumijevanja! Ipak ste vi stariji koju godinu. Rekavsi to, ne mislim da ste ujedno i pametniji i zreliji, jer tu moram stvarno proturijeciti, ali ste vec imali svoje prve ljubavi, nepreboljene i slatke, mozda kratke ali prividno vjecne. Vec ste utapali svoja razocarenja na razlicite nacine i trazili izlaz, na kraju ga i nasavsi, ali ne bas na najbolji nacin. To sto ste vi naucili biti hladnokrvni debelokozci bez imalo takta i suosjecanja, da ne govorim saznanja da cure imaju osjecaje i da nisu igracke, ne znaci da i ja mogu biti takva prema deckima samo zato sto se druzimo zajedno.
Ponekad stvarno pomislim da su svi moji problemi i patnje poceli sa tom prvom ljubavi... kako je lijepo biti zaljubljen,a tek misliti da imas pored sebe pravu odobu... sve dok to jednog dana ne pukne i tvoj zivot nekako izgubi kontrolu... znam da moji je, i to dobro... kao da sam srljala od jedne greske do druge. Mogu vam samo reci da ucite na mojem primjeru, i iako neznate cijelu pricu, reci cu samo da jedino pravilo vazece jest da je prijateljstvo jace od bilo koje ljubavi. Da nije bila Mia tu da me tjesi kad mi je bilo najteze ovog ljeta, uff...lose bi to sve skupa zavrsilo, jer meni se stvaro cinilo kao da je sve to uzaludno. Ali sam cvrsto odlucila da cu dobro promisliti prije nego li se odlucim opet povjeriti nekome svoje srce. Thnx Mia sto si bila orava frendica :Dpusa

I jos nesto...

Sto se tice musko - zenskih prijateljstava... ma mislim da ipak postoje... nije istina da svaki decko koji je dobar prema tebi te zeli odvuci u krevet... ne znam ako se slazete sa mnom, ali evo zasto sam to rekla... ovu subotu sam stvarno jako puno popila, toliko puno da se cudim kako sam uopce dosla do kreveta... Uglavnom... bila sam u drustvu s deckima s treninga i stvarno sam se osjecala sigurno... Naime, znas tko je pazio na mene? Patka! Ni manje ni vise! Jest da sam ga vjerojatno skroz izgazila dok smo plesali ( na elektro laganicu, onda je sve jasno u kojem sam stanju bila...sad sam toga svjesna...), ali nije mi ruku spustio niže od bokova. Naravno da je glupi Mr. Zgodni sapnuo da ga zgrabim, ali rekla sam mu sta ga ide... Ovako izmedu mene i tebe... U tom trenutku meni je doslo da nekoga zgrabim, ali znas koga? Upravo debila, tj. Mr Zgodnog, i to ne zato sto je Patka losa, zapravo je puno bolji decko od ovog, ali bas zato..sto Mr Zgodni je za cistu zezanciju, praznjenje bez jednog jedinog osjecaja... Ponekad mi se stvarno cini da ona prava osoba ne postoji, ali ipak necu jos do kraja odustati... Mozda tamo negdje ipak postoji jedan decko kojeg tek moram upoznati i koji ce htjeti sa mnom gledati zvijezde i veseliti se i plakati i dijeliti i lijepe i ruzne trenutke. Ne znam da li je to moja masta,a li eto..o tako necemu ja sanjam... Pusta romanticarka... Ah...

Da zakljucim... ovo ljeto je bilo ludo, nezaboravno, prepuno smijeha, suza, slane vode, emocija, topless suncanja, slomljenih srca, skakutavih srna i vjeverica pred jurecim autom, strastvenih plesova, vrucih izlazaka, divljih nocnih provoda... hehe, znamo na sta se misli ;) i vrijedilo ga je prozivjeti, bas takvog kakvo je bilo, bez cenzure :D

Zivi se samo jednom, stoga puni plucima napried, samo ne zaboravite se osigurati... neka vam prijatelj/i budu blizu i cuvajte ga/ih jer oni pravi su rijetki. NEMOJTE ZALITI ZA UCINJENIM, VEC ZA ONIM STO NISTE UCINILI, CARPE DIEM!!!

nedjelja, 09.09.2007.

Naslov:volsaN

Smisao?

Ispravno?

Potrebno?

Iskreno?

Pravo i krivo?

Prekasno?

Normalno??

ZIVOT???

Ja????

Borba.

subota, 01.09.2007.

Pupa

Evo samo da se zna ja imam MACKU!!!
nemogu vjerovat, cijeli zivot me uce da se ne vole macke, da su psi
zakon i tako to..
a sad se svi u ovog vraaga zaljubili..
nazvala sam ju pupa..
neka je mijesana izmedu perzijske i risa..
nasli smo je u fuzinama u onoj rupi pod autom u garazi iz koje se auto popravlja..
umirala je unutra, al se bogami i borila, mijaukala ko luuda i tako..
neno ju je izvadio a ja sam odlucila da mora samnom doma.
mama je vristala da ne da ne zeli macke u svojo kuci itd..
na kraju sam je ipak uzela..
i eto svi smo se zaljubili u nju, pa cak i moja mama, kad je vidila da su macke urednije od pasa, tj ne sere okolo nego u svoj pjeskic..
mijauce cim je sama, ma jos ima tek mjesec i pol pa stalno trazi mamu a to sam postala ja..
ja sam dosta doma jer ucim i tako pa je stalno kod mene, ja ucim a ona spava na meni..
al jebote sad macka...!!!
treceg devetog imam prijemni u veneciji za tu moju arhitekturu molim nekog da se pomoli za mene jer ja to ne prakticiram.. ajmeee samo da upadnem..
bit ce mi strava od tada na dalje...
zato sad mia mora jos ucit a ne tu tipkat ove bedastoce ae pusa..




pozdrav od pupe!!!!!

utorak, 21.08.2007.

Meni se plače

ovaj decko je jedan od njih dvoje, troje, koji na you tubeu imaju dosta filmića..
neznam ko su ni šta su al mislim da bi ih bilo fora poznavati..
ovaj tu, mislim da se zove jake, je pre jebeno sladak, iako nekako mladunjav, al ono.. niš novo za mene hehe
nego ......
neznam sta rec.. nekako je uvijek susjedova trava zelenija...........


ajmeee... evo sad sam saznala jednu preedvinu pojedinost o njima: oni su iz ENGLESKE!!!!!!!!
koji relief.. mislila sam da su glupi ameri.. a kad ono... iz mog raja...

Eto me back

nemam bas vremena pisat postove nekakve pa cu evo par impresionantnih snimka nabacit..
e da mi je ovoga upoznati.. svaka mu cast..
inace eto neznam otkud bi pocela sa novostima..
sad u subotu mi je rodic, slavim u hemingwayu u opatiji..
mislim da ce bit strava..
al mislim isto tako da mi je trenutno bitnije mislit na prijemni i to..
kobni dan se priblizava...

ponedjeljak, 16.07.2007.

Cross dva

SANCY AND JA

ovo je sve što nam je od slika ostalo.. i to je sa strabice od crossa a ne naše..
mi smo imali puuno slika, DOBRIH slika, al se je prohujalo s vihorom..
prvi dio je nestao kad smo trazile jednog mangupa da nas slika, i njemu eto pade fotić.. u tom je trenutku pobegla moja memory kartica od 1GB.. diivno..
aa mi pod gasom nismo to baš niti skuzile, jeli.. pa smo nastavile slikat..
i dodemo sretne u auto, kao ajmo gledat slike..
ajde..
palim ja pilu a kad ono.. magla... PEH
nekih 5 slikica od kojih su nam tri auti od policije, a na ostalima, umjesto da smo ks i ja lijepo sexy ono, vidiš iza nas neki lokalni zemljak koji nam plazi jezik, BEČI NAM SE u kameru..
pitale se mi.. ko je sad pak taj??? al ajde..
eto to bi bila jedna od slika ovdje,, da nismo mi iduci dan krenule trenirati..
i uzet cemo mi fotic..
i eto pune elana slikamo se prije treninga, masemo i smijemo se.. i sve je ok..
do pred nekih pol sata kad smo krenule pisat post..
i eto, opet ja upalila pilu, a kad ono magla.. PEH
vidiš tri slikice od dve optimistkinje spremne za trcat po stadionu..
i da bi bar nešto iz toga proizašlo:



ETO TO SE ZOVE SLIKA...

a eto i tu nam pol glave fali al ajde..
pozzz
inace partijana je bila CARSKA...
bar za nas dve.. hehe
idemo mi palacinke radit..

subota, 23.06.2007.

OTVARANJE CROSSA

e pa da vam ja to malo ispričam...

dogovaranja:
Sancy i ja smo cakulale, gledale robicu i nervirale se..
od stvari u koje smo bile sigurne je to da moramo staviti kupaći te da moramo uzet neke rezervne cipele ako želimo doc doma čitave.. da..
pa smo se dogovarili oko prijevoza, izbor je pao na bus, ali onaj, po meni, koji je išo prerano..
e da i mama mi je rekla da ako nam dosadi da ce ona doc po nas... uozbilji se mom...
i da..
put:

išle smo busom u 9 i 15 te došle pred cross oko 10 i 15.
a to cudo otvara tek u 11.
neko društvance je pilo tamo ispred, a mi isle do nekog marketa gledat koja na sta lici.. uf..
nakon par minuta ssmo shvatile da smo gladne i da nam se neda cekat ispred a i htjele smo ic provjerit di ce nas bus pokupit za doma (onaj u 4 i pol)
Nataša je bila zaduzena da uzme Sancici rezervne cipelarke, no Bruneta je zakljucila da to njima nece trebat, te uzela: NIŠTA
znaci, samo sam ja imala mokasinke..
pa eto, krenule mi nekom cestom, i hodale hodale.. što smo dalje išle to je Sancica više zaostajala i križila nadureno ruke..
htjela je ostat sjedit u nekom grmu, i pustit nas ča.. he he
al ajde nekako smo nastavili.. napokon smo našli crkvu di nam bus treba doć.. satisfaction..
al sad nismo htjele natrag dok nešto ne pojedemo.. pitale smo neke cure za upute i završili u LOVAČKOJ KONOBI:
prije smo sjele vani, bile smo jedine tamo..
i dode tip.. zdravo cure, sta cete pojest.. mi rekle da cemo neš na brzinu, pršuta sira itd..
usput ja pitala da nam donese neki umak, TEK TOLKO..
da, moram naglasit da tipac ima ful neki napaljeni glas, onako: djevojkeeee...
nakon nekog vremena smo odlucile ic sjest unutra..
i koga tamo srele: MRKOG MEDU



bile smo fascinirane, i morale smo ga slikati:
ah..
došla je hrana.. sve ok, nema primjedbi, sve dok nije došo umak.. umak je bio tartar...
bilo nam je fiiiino.. njami.. do racuna: 100 kn za naš umakić..
okeeee...
dobro aj ajmo u disko napokon..
natrag smo brže išle jer sam sancici dala jednu cipelu, hodale smo ko klackalice al ajde, boli nas đon... doslovno..
Cross:

Nataša i rulja:

napokon. na početku nije bilo puno ljudi, Sancy i Buneta su frktale nosom.. da je bolje u Ri, itd..
par sati, par pića i dosta pjesama poslije, promijenile su misljenje..
noge su bolile al nije se marilo baš za to..
svako tolko bi one ščapile nekog tipa, al niš ozbiljno..
mene čak jedan pito: ti si Denijeva cura jelda? boookte.. duugo smo zajedno... kad me i na krku skuže..
usput: moram spomenut da sam pila NAAAAJBOLJI MOJITO IKAD!!!!
i naučila da u hr postoje dve ''kuce'' za coctaile i ove barmene: hemingway, što sam znala, i flairshow..
strava..
slijedi pjena party.. a da nismo uskočileeeee..
i ja pametna s hlačama u kojima mi je novac bio.. sve mokro.. išla sam sve to odložit da se osuši..
skakutale smo ko luude.. i bjezale od morona koji su potapali svih..

ali ipak sam se nagutala pjene i skoro ugušila tamo.. al ajde mora se i to probat..
mokre ko miševi smo išle još plesat i zajebavat se, i onda krenule za bus..
tamo smo cekale, i sve je bilo ok.. par debila je stalo s autima al to smo odjebale..
osim šta si je Nataša nabavila banjina... držim fige.. he he
u busu malo odspavale,i Neno došo po nas..
doma sam se fino naspavala, za njih baš neznam, one su radile ujutro, he he he


pozzzz cure, ljeto je dugo..

nedjelja, 17.06.2007.

Svašta

bila sam na koncertu od LET3 a u harteri..
to je bilo nešto predivno..
kolko god ja imal za štrebat, nije bitno, dobro da to nisam propustila..
požalila bi..
ja nemogu vjerovat kako sam se dobro provela.. ljudi su zaaaakon..
P.S. OVO JE RIJEKA!!!!!!!!!


a sad malo razbibrige...

ovo mi je današnji ručak malo ''obrađen'':
(bilo je jaaaaaako fino) - punjene tikvice, paprike i pomidori...



a ovako izgleda moj zid nakon jaaaako napornog dana i nervoze...:



Moje dijete tvrdoglavo i zlobno and me:



i za kraj jedan njami njami koji mi faliiiiiii:

DA ZABORAVIM SRANJA NA TREN

utorak, 12.06.2007.

JOŠ MATURANATA

Mi smo brijacice, a ja malo zbunjena, i ko punjena kokoš se držim...



Sančica čeka čevape...



A Deni ih možda nije trebo čekat..
mortus patos totalis gnjusitis...


a evo da se bar nešto vidi..
jooj nisam legendarne ljubavnike stavila..
nekom drugom zgodom..

puse

Kurac kraj, the show tek pocinje

koja iluzija taj nas smijeh. pocinjem shvacat ove pisce koji sprehaju o tome kako je sreca i sve pozitivno na svijetu jedna veeelika iluzija...
a trenuci srece su stvarno samo male pauze u moru tuge..
taj dan smo se nazajebavali, ponapijali (osim mene), i tako sve to sta nas ide..
a onda.. gorka istina odmah sada odmah..
ajde ajde radnju sam fino obranila, al sad tek pakao stiže..
i kako bi jedan jako mudri čiča rekao:
LASCIATE OGNI SPERANZA VOI CH' ENTRATE



I evo to smo Mirta i ja.. posto sam obecala da necu snimku stavljat AHM AHM
evo bar da je slika.. he he

nedjelja, 03.06.2007.

Sony

Rijeka:


ovo je prva slika slikana mojim novim fotoaparatom:
Sony DSC T20 itd.... bla bla (8.1 megapixela)
Strava je..
platila sam ga parama koje sam dobila od tate za kraj škole..
koštao je 2449 kn..
al vrijedilo je, ima milijun opcija.. još da ih znam koristit..

ae odoh

Nisu vam ovo praznici

Luftam se ja..
luftaju se svi..
mah, ima još vremena do mature.. da...
jebeeeemti neznam otkud da pocnem..
umjesto da ucim, ja se zajebavam..
bila sam u petak na hladnom pivu a jucer vani u el riu, buddhi i passageu..
(u passageu je bilo najbolje)
u el riu su pustali neke old timere poput coco jumbo, girls just wanna have fun, itd..
prvih par pjesama : ok, al nakon nekog vremena nemreš više..
prvo odrediste nam je bilo buddha, u kojoj se nešto čudnovato desilo..
čekala sam ivu na klupici preko puta buddhe, i dode konobar van do mene i pita da šta cu popit, da kuca casti.. doooobroo...
i onda kad sam ju napokon docekala, usle smo unutra, sjele za sank, i opet ista prica: cure sta pijete kuca vas casti...
hm..
nisam jos otkrila cemu to al ono.. nije da smo se bunile.. he he.. ipak to nisu bili neki frikovi nego konobar..
zato je u el riu bilo frikuša frikova i svačega..
nebi o tome da me neko na ulici ne zaskoči...
i kao šta već rekoh.. passage najotkačenije mjesto!! dobra atmosfera i zika..

odoh ja hm.. učit... nooooooooooooooooot
idem ubit oko

pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz

četvrtak, 17.05.2007.

HAHA

Eto, danas su nam isporucene majice..
Za nas odlazak iz srednje..
Pozzecco potvrdio partijanu za predzadnji dan..
A ova iz italiana rekla da ispituje u cetvrtak, kako smo joj se poparali od smijeha..
pa ja cu bit patos hodajuci, kakav italiano..
majice vam još necu pokazivat..
vidit cete slike kasnije.. ako ih bude: slika, majica, nas živih..
uff..
mislim da cu se ja rasplakat ko prava glupacica neka..
ko uvijek u životu, tek se sad svi skompavaju i imaju ljubavi svoje u školi i tako..
kad smo blesavi..
al toliko razmisljam o tom zadnjem danu da uopce ne obracam paznju na pun kurac sranja koja još moram riješiti..
ajme nemoj mi o tome samo..
daj e kud puklo da puklo.. vec mi zivci pregorili...
samo smo svi na msn-u..
ja majice nabavljam, ovih dana cu i brašno..
moramo nadoknadit svu trulost prethodnog razreda..
pa to su bila mrtva puhala..
a poceli smo u skoli imat neke blentave clanke ko glupi amerikanci: sportaši, najljepše trebe i dečki, izlasci.. jebeeemti..
sapunice prave.. riga mi se. bolje da šutim, ja pisala za to o kafićima, i izaći ko jedna od lijepih cura i ta sranja..
uf..
strasno sam gladna..
a znas zasto? jer bi trebala uciti!!!
a onda bi jela, srala, trenirala.. bilo šta samo da ne učim.. da ne naprezem mozgic..
da naucim dnevno kolko muzike dnevno skinem bila bi ko Maurović...
he he
aj pozzz

| 17:24 | Ima? ?to za reći? (3) |

ponedjeljak, 07.05.2007.

Evo mene

Danas se dogodilo nešto divno: dobila ja pet iz kemije i pet iz biologije.
Sutra balansiram jedinicom iz fizike.bolje da šutim...
divno.
U srijedu moramo predat radnju.. ajme sta ce to bit..
i tako..

i eto počeli se mi dvi tako malo svađat oko majica za zadnji dan škole..
ima bistrih, malo manje bistrih i totalno sjebanih ideja..
hm. da nabrajam?
eto šta se sjetim:
skoro prihvaćeno: pelin skeniran na leđa, a ća sad? od naprijed
ja sam štreber (ispred), američka zastava (na leđa) (sprdaju martinu- šta ju je ofkors raspizdilo) svi smo mi bare
svi smo mi mišo kovač
svi smo mi buda (ispred), glava od budicin (na leđa)
svi smo mi enzo (ispred), enzo u kupaćem s nožem (na leđa)
focus cup
local tour
ajde da se focusiramo
a ća sad? (naprijed), idemo na putnu (iza)
pa je bilo ideja da stavi svako svoj nadimak: al bolje da ne nabrajam da se neko ne uvrijedi (kašalj rajfić kašalj)
..
ajde bacajte ideje..
we are open for suggestions..

e da, idući problem je pak boja majice.. jebo vas svi bi neš nastrano..
npr:
edvin: narančasto
mauro: svijetloplavo
tizi: zeleno
stefani: crno
marina: TIRKIZNO
deni: bijelo ili crveno
sestan: plavo
domagoj: crno
luka: ROZI (hm nema slikice osim one sa srčekima) alternativa:
mia: whatever

Martina i ja smo čakulale i zaključile, pošto su već i ovako dečki iz talijanske škole proglašeni pederima, mogli bi svi imat roza majice.. baš bi bili otkačeni, kakvi ubiti i jesmo..
al jebiga postoje na ovom svijetu i homofobi ili šta li ti već pa mislim da nećemo to moći izvest..
a jebiga..
svi se prave pametni, al na kraju ce par nas odlučit, jer većina pametuje a ne djeluje tako da..
e da.. i jedva čekam pozzecco party kod gornjih sroki. kako sam spletom okolnosti SAZNALA...
koji se dešava 23.05.2007. a nastavlja 24.05.2007. mislim da će bit izvrnutih..
ja ću saaamo gjedati, a ipak, pa ja ne pijem..

sretno ljudi moji sa tezima i tako to..
a i pomogla nam sveta šljiva na maturi...

| 19:12 | Ima? ?to za reći? (7) |

srijeda, 25.04.2007.

mili bože

Ljudi moji pa sta je ovo???

koja krava/ ili šala


odite pogledat pa mi javite sta vi mislite o tome??
Ja mislim da je nemoguce da je to neka treba, to se neki tip sprda..
vidim da joj/mu svi komentiraju kao da je treba, kurvetina, a meni se cini da se to neko straaasno sprda..
takve debilkuše se vide samo na primitivnim američkim filmovima..
ono, grupice savrsenih trebica koje su pune sebe a za druge im se jebe..
iako dve cure koje znam, koje zive u amreici, a i martina iz mog razreda, kažu da toga stvaaarno ima, tipica koje se klanjaju jednoj grupici cicatih kurabica..
to mi je fuul cudno, sta im je neko mozak isprao??? ne kužim...
a još im se neko i divi... pihhh
ako niš drugo uspjela je izazvat ljude da joj pišu komentare.. ja još nisam uspjela..

| 21:33 | Ima? ?to za reći? (4) |

nedjelja, 22.04.2007.

Za Sancy

Evo. ovo je snimka od pred godinu i pol kad smo bili na skijanju u Tarvisiu.. trenutno se Sancy i ja suljamo, da bi preko balkona stigle u Denijevu sobu, (s kojim sam ja tada prohodala)..
Car je u tome da je Sancy uhvacena da prvi put u životu krši pravila.. ajmeeeee...
pusssa sancy..
pozzzz

| 23:58 | Ima? ?to za reći? (7) |

PILANA

evo sta se tice techno vjeverica i tako to...
staro drustvo....
ah...

| 20:16 | Ima? ?to za reći? (0) |

ŠOKKK

Jucer taman izadem van u Budu oko 11, i sve je super i ok, kad ono... katastrofa..
pošto sam do tad bila sa svojim Mutom, znala sam da ce uskoro bit Filipovic na tv.
U budi je na tv naravno, bio meč, i ja sam gledala, kao i svi ostali uostalom.
Svi su bili uvjereni da ovaj Gonzo nema sanse.. al kad sam ja vidila ono..
Kako ga je on strefio nogom u vugla...
Necu stavljat snimku jer vidim da je neko vec stavio, pa mi je bedasto..
ono je bio straaasan šut, srce mi je stalo, jadni Filipovic je lezao na podu, u komi, a ovaj drugi se tamo majmunira bookte.. al dobro kuzim ga, bi i ja da sam Filipovica srusila..
Al sta je najgore, njegovim udarcem ga je sjebo, to je baš bzvz..
Al dobro ajde.. glavno da je živ.. (nakon ooonog)

Inace, vani je bilo ok, osim sta je bilo previše talijancina..
Bilo mi je ipak much much bolje, ofkors, s Denijem prije svega toga..
Iako mi nije dao da gledam Samuraja onog..
Mah, ipak je on moja beba pa mu moram udovoljit nekako..


E da, i pozzz svima... i sretno sa školom, prijemnima itd..

| 14:45 | Ima? ?to za reći? (0) |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.